crkvabosanska.org

Usudi se biti iskren!

Nekada sam u svom životu mislio - da bi me ostali voljeli, moram biti jak, jak kao Gibraltarska stijena. Neka oluja bjesni, neka munje sijevaju, neka vjetrovi urlaju, i neka more snažno udara na nju, ona je tamo, stoji jaka i dobro čuvana.

Za mene strah je predstavljao slabost, a ljutnja nešto loše, mislio sam da se te emocije nikada ne pokazuju, i, kao muškarac, smatrao sam da nikada ne treba pokazati da su ti povređeni osjećaji, niti treba plakati. Nakon godina vježbanja, naučio sam skriti većinu svojih emocija, kako da zauzmem odvažan stav, i da se pretvaram da sam spolja neko što nisam bio unutra.

Međutim, problem sa tim "biti čvrst kao stijena" je taj što stijena ne osjeća. Ona nije ni stvarna, i sa njom se ne može imati prisna veza. Isto tako je bilo sa mnom. Kao prvi čovjek, Adam, koji je uplašio odbijanja, " Pobojah se, pa se sakrih."

Jedna od ozbiljnih propratnih pojava negiranja i skrivanja naših emocija je ta što ih odlažemo u banku nesvjesnog, gdje naše emocije izgrađuju nezdravu pažnju. Rezultat toga je to što se povlačimo i počinjemo se braniti, ili postajemo previše osjetljivi, neprijateljski raspoloženi, neosjetljivi, hladni i udaljeni, ili depresivni.

Također, te skrivene i pokopane emocije se mogu iskazati kroz destruktivno ponašanje ili fizička oboljenja. Nauka u medicini nas podsjeća da su emocije sa kojima imamo problema, kao što su strah, tuga, zavist, ljutnja, i mržnja odgovorne za mnoga od naših bolesti. Procentualno, od 60 do 100 procenata.1

Poenta je da, uvijek kada ne priznamo naše greške ili kada odbijamo pričati ili pisati o našim negativnim osjećajima na kreativne načine, mi ih neizbježno iskazujemo na samodestruktivne načine.

Kada negiramo naše emocije, mi ih odlažemo u našu banku nesvjesnog.

Dr. Cecil Osborne, autor i savjetnik piše, "Mnoge osobe zakopavaju osjećaje za koje smatraju da su neprihvatljive. Naprimjer, neko je kao dijete naučen da su mržnja, pohlepa, ljubomora, strah i požuda 'loši'. 'Ne bi se tako trebao osjećati', je poruka koju dijete dobija, ili bukvalno ili na neki drugi način. Štaviše, sa malim dijelom nesvjesne neiskrenosti, neko bi sebi mogao reći, 'Hrišćanin nikada ne mrzi. Ja sam Hrišćanin, dakle, ja nikada ne osjećam mržnju.' Agresija, kao dio normalne opreme prosječnog ljudskog bića, tada je zakopana u nesvjesnom, samo da bi se pokazala u nekoj u neprihvatljivoj formi, često kao i fizički simptom."

Negiranje emocija djeluje i kao otrov na veze i povezanost. To podiže zidove oko srca i ljubavi.

Najprodavaiji autor dr. John Powell, vjeruje da "većina nas vjeruje da drugi neće tolerisati emocionalnu iskrenost u komunikaciji. Radije ćemo braniti našu neiskrenost koja će možda povrijediti druge. Kao posljedica toga, niti se mi razvijamo, niti pomažemo drugima da se razvijaju i rastu. U međuvremenu, moramo živjeti sa potisnutim emocijama - to je opasan i samouništiv put za slijediti. Svaka veza koja želi imati prirodu iskrenog i ličnog susreta, mora biti zasnovana na iskrenoj i otvorenoj komunikaciji. Alternativa je da ostanem sam u svom sopstvenom zatvoru i da kao ličnost, podnosim smrt - korak po korak"3

Negiranje osjećaja prouzrokuje i pretjerivanje u suprotnim karakteristikama. Ljudi slatki kao "šećer" često unutar sebe kipe od neprijateljstva. Ljudi koji se povlače, potajno stvaraju bijest kod drugih. Povlačenje je "prljava borba". Dogmate su suočene sa sumnjama. Previše povjerenja u sebe stvara nesigurnost. Izuzetno izvještačene i stidljive osobe to nadoknađuju seksualnom nepodesnošću. Drugi skrivaju bolna osjećanja radeći previše, destruktivno se ponašaju, neprestano pričaju, imaju neizbalasnirana religiozna osjećanja, teološku nepokolebljivost, itd.

Neki projektuju svoje greške na druge, videći na drugima mane koje leže skrivene u njima samima. Oni jednostavno ne mogu prihvatiti u drugima ono što odbijaju prihvatiti u sebi samima. Ili, oni mogu ukloniti svoja loša osjećanja ljuteći se na nekoga drugog. Na primjer, Fred može biti ljut na svog gazdu, ali se plaši da će izgubiti posao ako nešto kaže, pa se "ispucava" na ženi i djeci.

Mi također možemo postati dobri u racionalizovanju. Na primjer, kada negiramo naše strahove, možemo nesvjesno sabotirati naše veze, ili možemo podbaciti u određenim situacijama. Tada naše mane prikrivamo opravdavajući se, kriveći druge, ili čak govoreći da je to što se desilo bila Božija volja!

Kako da naučimo da budemo iskreni sami sa sobom - to je pravi izazov! To nije lako. Za mnoge, to je kao učenje novoga jezika. Ipak, postoje neki pozitivni koraci koje možemo poduzeti.

Prvo, shvatiti da normalno ljudsko biće ima čitav spektar emocija koje se kreću od ljubavi, radosti, mira, čuđenja, pa sve do straha, ljutnje i bijesa. To su sve emocije koje nam je dao Bog. Bez njih, život bi bio užasno dosadan. Biti emotivno potpun, znači biti u dodiru sa svakim ljudskim osjećajem.

Drugo, moramo vidjeti našu potrebu da budemo iskreni i moramo to željeti.

Treće, moramo prihvatiti odgovornost za bilo koje probleme koje imamo, i moramo razmisliti o mogućnosti da naše problematične veze, dosadni brakovi, nezadovoljavajući seksualni život u braku, nemir, depresija, destruktivne navike ili bilo koji drugi fizički simptom koji imamo, mogu biti prouzrokovani skrivenim emocijama i greškom u komunikaciji sa drugima.


Četvrto, i najvažnije, moramo naučiti da molimo pravi molitvu. Ako je neophodno, reci Bogu da ne znaš kako da budeš iskren, ili reci da se bojiš da budeš iskren sa sobom i da zato trebaš njegovu pomoć. Zamoli ga da ti da hrabrost da vidiš sebe onakvog kakav jesi i da se suočiš sa istinom o sebi. Njegov odgovor će najvjerovatnije doći onoga dana kada ga ne očekuješ - možda kroz knjigu, tebe, kroz prijatelja, kroz tešku ili prekinutu vezu, ili kroz neku drugu, bolnu situaciju. Na nesreću, mnogi od nas gledaju samo na sebe onda kada su dovoljno povređeni.

Peto, nauči kroz vježbu kako da otvoreno i iskreno izraziš svoja osjećanja, naročito ljudima koji su ti važni. Ako si povređen, uplašen, konfuzan, ili ljut, priznaj i reci, "Osjećam se konfuzno ili ljuto." Nikada nemoj reći, "Razljutio si me," ili "Povrijedio si me." Tako drugu osobu krivimo za naše reakcije, koje su uvijek naš problem i odgovornost. Pokušaj objasniti zašto se osjećaš tako kako se osjećaš. Naprimjer, reci, " Znam da su moja osjećanja moj problem, i možda pretjerujem, ali kada mi govoriš grubo, baš kao sada, osjećam se povrijeđen ili/i ljut."

Ako osoba ne želi prihvatiti tvoja osjećanja, napiši im to na pismu. Ako osjećaš da to moraš dati osobi, napiši to ponovo prije nego pismo daš toj osobi. Ako on to i dalje ne želi prihvatiti, pokušaj ono što Gary Smalley i John Trent predlažu u svojoj knjizi, Jezik ljubavi. Podijeli sa drugima svoja osjećanja koristeći se slikovito; izmisli priču ili alegoriju koja će jasno pokazati kako se osjećaš.

I na kraju, ako te volim, uvijek ću biti otvoren i iskren sa tobom i, kao što Biblija predlaže, uvijek ću se boriti za to da "govorim istinu u ljubavi.". Zato te nikada neću kriviti za ono što ja osjećam, već ću preuzeti punu odgovornost za svoja osjećanja i sa njima ću postupati sa ljubavlju i bez osude.

Negiranje naših grešaka i osjećanja, zatvaranje očiju pred njima, ili vređanje drugih, znak je slabosti i nezrelosti. Prihvatajući ih i govoreći o njima, to je obliježje zrelog ponašanja. To možda nije lako, ali to je prava snaga, i jedini put da razvijemo intimne veze koje će rasti.
 
Nalazite se: Početna Poučni tekstovi Usudi se biti iskren