Ivo Andrić je naveo; "Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje, ne samo dobro od zla , nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete."
Kako je Andrić mogao predvidjeti vrijeme u kojem mi živimo? Možda imamo već tradiciju i predug historijski lanac robovanja i laži?
Šta je danas Istina o čovječanstvu, narodu, istina o čovjeku?
Izazov prvi je što su ljudi zarobljeni u lažima dok više ne znaju što je istina i što je laž.
Samo prije nekoliko dana mladi iz Beograda koji su učestovali u ''maršu mladih Beograđana sjećanje na ubijenu mladost u Tuzli'', dobili su prijeteće pismo u kojoj među ostalim se navodi da je Vojska Republike Srpske (VRS) lažno optužena da je 25. maja 1995. godine ispalila granate na Kapiju u Tuzli, ''a to su učinile snage u Tuzli pod rukovodstvom američke CIA, engleskog SAS-a i snaga NATO-a da bi okrivili Srbe za navodni masakr''. Takvim navodima smo preplavljeni svakodnevno od svih strana.
Vrijeme je objaviti oslobođenja zarobljenima. Koliko god da je istina bolna, samo ona može osloboditi.
Izazov drugi je "Čuvanje obraza".
Jedan kolumnist kaže: "Meni osobno malo stvari u životu znači poput toga da vlastiti obraz sačuvam i ne samo sačuvam nego i ostavim čistim, obraz i mogućnost da u svakome trenutku svakoga pogledam u oči i jasno kažem ono što mislim, to je bastion koji sam spreman čuvati i braniti dok me zdrav razum služi. "
Ovo lijepo zvuci, ali ima jednu manu; Sačuvati vlastiti obraz pod svaku cijenu znaci često iskriviti istinu i možda drugoga praviti krivcem da bi sam ljepše izgledao.
Dostojanstvo i sloboda
Nema veće slobode nego što je živjeti bez krivice ne stideći se zbog prošlosti i ne strahujući zbog budućnosti.
Prvobitni oblik rane zajednice je bio bliski odnos sa Isusom. Taj odnos je pretvarao sve druge odnose u razmjenu darova što ih je Duh dijelio.
Zajednica je utjelovljenje radikalne i univerzalne vizije, vizije o socijalnoj strukturi bez straha, bez potisnuća, bez nasilja i bez traženje krivca, zato što u njoj svako prepoznaje svoju zavisnosti od drugih te svako posjeduje nezamjenjive darove za sve.
Pripadnicima te zajednice je bilo drago usmjeriti se njenim objavama i ciljevima: Božija netakmičarska i nenasilna vladavina i prisutnost, usredočena u Isusu je pristupačna kroz odanost Njemu.
U promjenljivom i pluralističkom društvenom kontekstu ona (zajednica) donosi dvije stvari običnom mišljenju i moralnoj klimi:
Zajednica objavljuje da je dignitet svake osobe nesporan. Da svako ima neki dar za podijeliti i da svako zaslužuje poštivanje i slobodu podijeliti ono što je njemu povjereno.
Mi smo, kao individualci i kao zajednica u stalnoj interakciji sa svijetom oko nas. Također mi moramo izabrati, želimo li se zatvoriti u sebe ili se otvoriti prema svijetu.
Samo u interakciji se može mjeriti, koliko snage imaju ideali o slobodi istini i pravdi.
Pravda nije vezana za određeno mjesto niti je ograničena okolnostima. Ne postoje klasne niti kulturalne podgrupe ljudskosti kojima bi bilo povjereno manje Božije ljubavi. Također ne postoje grupe kojima bi trebalo biti ukazano manje poštovanja, suosjećanja ili zasluga.
Svaki oblik ljudskog udruženja sadrži potencijal ekskluzivnosti. Kolektivizam štiti kolektiv a ne pojedinca. Jako brzo se uplitala zemaljska vlast u ove prve krstjanske zajednice i počela ih koristiti u svoje svrhe. Šta god u svijetu postoji plemenito i ćišto, bez napora i bdjenja ono ne može opstati.
Zemaljska vlast se koristi konfliktom i dominacijom kao oblikom vladavine. Da su se Isusove zajednice koristile istim tim znacilo bi da njihova snaga proizilazi iz ljudskih izvora.
Ali misija zajednice u društvu je ova: Postojanje Krstjanske zajednice, ne kao močna grupa interesa, nego kao zajednica dosljedna i svjesna svog porijekla od daleko više od pukog politikanstva, koja oglašava viziju o ljudskom dostojanstvo i ljudskim obavezama koji, zato što nisu vezani za uspjeh, popularnost ili zvanično priznanje, pružaju odredženi izazov u svim drugim segmentima društva.
Znacaj Krstjanske zajednice u civilnom društvu je održavati, postivati i opravdati svijest o nepromjenljivim absolutnim vizijama o odgovornosti i pravdi, što treba da djeluje u svim segmentima društva za opće dobro.
Zivjeti sa uvjerenjem da smo odgovorni Bogu za svoje postupke, usmjerava nas da zivimo pravedno i u odgovrnoj slobodi.
Bitan faktor je pretpostavka da se ništa ne dobije tek tako odozgo, nego je potrebno uložiti dosta aktivnog rada da bi ljudsko društvo u lokalnom i određenom kontekstu uzimalo u obzir svijest o onom što je dobro i korisno svim ljudima svugdje.
| < Predhodna |
|---|