Biblijska vjera i desakralizacija moći

85 predstavnika kontinenata Afrike, Azije i Latinske Amerike su 1991. godine sastali u Osijeku IV. međunarodnoj konferenciji Međunarodne udruženje misijski orijentiranih evanđeoskih teologa. (nakon održanih konferencija u Bangkoku (Tajland) 1982. godine, Tlaycapanu (Meksiko) 1984. godine te u Kabareu (Kenija) 1987. godine).
Teme su bile: Sloboda i pravda u odnosima crkve i države, s posebnim naglaskom na novostečenoj političkoj slobodi naroda u Istočnoj Europi, pravima etničkih manjina na postojanju i izražavanju svog identiteta te na problemima s kojim se suočavaju vjerske manjine. Objavimo nekoliko tema koji su još uvijek aktuelne.

Biblijska vjera i desakralizacija moći
Shvaćanje da svaka vlast dolazi od Boga relativizira svaku ljudsku uporabu moći. Politička su ustrojstva sklona sakralizirati ljudsku moć, a to znači zahtijevati božanski status ili ovlasti koje su idolatrijske ali koje postižu samo-opravdanje onih koji ih primjenjuju.
Nasuprot tome, biblijska tradicija ukazuje na sasvim drugu ideju o moći. U Starome zavjetu je središnje učenje da je jedino Jahve kralj, zemljoposjednik i zapovjednik relativizira svaku ljudsku moć, bila ona politička, gospodarstvena ili vojna. Pomoću vjerovjesnika, kraljevi su bili odgovorni Božijim zahtjevima da provode pravdu i brane bespomoćne. Zloupotreba moći, društvene i ekonomske, od strane vladajuće elite u Izraelu, jest ono što je dovelo da brojne optužbe od strane vjerovjesnika te Božijeg gnjeva i osude.
U Novom zavjetu Isus glede zemaljske vlasti reafirmira starozavjetno učenje u vlastitim stavovima i djelovanju. Njega zemaljski vladari nisu mogli zaplašiti (Lk 13,31-32). Njegova ideja vlasti bila je izrazito suprotna onome što je vidio u svijetu (Lk 22,24-27). Svoje je carstvo stavio u opreku Pilatovu (Iv 18,16). Njegov je krst značio poraz za demonske sile koje se skrivaju iza destruktivnog provođenja sile u svijetu (Kol 2,15). Isusovi sljedbenici moraju u svom političkom angažmanu ozbiljno shvatiti krst dok nadilaze ljubav prema moći uz pomoć moći ljubavi, te bivaju osnaženi njim u  svojoj bespomoćnosti. Takvo shvaćanje krstjanskog političkog angažmana poništava svaki autoritarni kult osobnosti moćnika. Za industrijske nacije sjevera čini se da su u ovom trenutku demokratski oblici vlasti najbolji način za  sprječavanje sakralizacije moći. Nužno je dodatno istraživati kako postojeće demokracije mogu postati istinski demokratske, dozvoljavajući efikasnije uključivanje marginaliziranih skupina. Istovremeno valja istražiti koji drugi oblici političkog ustroja mogu biti prikladni instrumenti za sprječavanje sakralizacije moći u drugim kulturama i društveno-ekonomskim kontekstima.

Potreba za evanđeoskom političkom teologijom
S velikim zadovoljstvom primjećujemo sve veći stupanj  aktivnog političkog angažmana od strane evanđeoskih kršćana, u Latinskoj Americi i drugdje.
Prepoznajući potrebu da se kršćani u politici moraju povoditi po na Bibliji utemeljenoj političkoj teologiji i etici,  hitno je potrebno razviti takve resurse. Evanđeoska politička praksa se mora temeljiti na dubokom premišljanju o društvenim dimenzijama u biblijskoj objavi te je valja na temelju biblijske objave i kritizirati. To nije zadatak samo za teologe nego za sav Božiji narod.
Politička  teologija odgovara na pitanja poput: Koja je svrha vlasti? Koja je uloga sile u vlasti te kako se njome valja koristiti? Koje moralne vrijednosti valja  podrediti zakonima a koje ne, i po kojim kriterijima se razlučuju obje kategorije? Kako se rabi i kontrolira vlast? Postoji li nad  vlasti neka transcendentalna norma? Ukoliko ne postoji politička teologija koja odgovara na ova pitanja, politički angažman postaje površan, često pogrešno usmjeren i kontraproduktivan.
Mnoga krstjanska tradicija za sobom imaju već čitavu povijest sustavnog razmišljanja o odnosu krstjanske vjere i javnog života, te su razvili slojevite političke teologije. Ukoliko novija globalna pojava uključivanja evanđeoskih krstjana u politiku treba biti biblijski, bitan i ne samo prolazan, moramo se uhvatiti u koštac s tim drugim političkim teologijama te utemeljiti vlastitu političku aktivnost u političkoj teologiji koja proizlazi iz evanđeoske vjere. Uz to trebamo  na tom zadatku raditi na načine koji kako proizlaze iz naših specifičnih društvenih konteksta tako su istovremeno i odgovorni globalnom Kristovom tijelu.
Slijedeće tvrdnje pokazuju vrstu tvrdnji koje bi takva jedna politička teologija mogla postaviti:
1.    Po Božijoj je volji da narodi imaju vlade. Svrha ove vlasti je da promiče društveno zdravlje i dobrobit njenih građana te da spriječi anarhiju. Zbog toga bi one na vlasti trebalo podsjećati da su Božiji sluge čiji je dužnost raditi na dobrobiti građana te na  učvršćivanju dobrih odnosa s drugim narodima. Njihova je zadaća sprječavanje zla kažnjavanjem zločinaca i poticanjem pravde.
2.    Temeljna ljudska prava (naime pravo na život, na vjerske i političke slobode i pravo na pravedno sudjelovanje u društvenim materijalnim dobrima) dolaze od Boga, a ne od države koja ih jedino može prepoznati i gajiti.
3.    Crkva mora biti slobodna od bilo kakva uplitanja od strane države, ali ni crkva kao institucija ne smije dominirati vladom. Istodobno, crkva treba vršiti svoju propovjedničku ulogu, a vjerske vrijednosti se trebaju  slobodno koristiti pri procjeni i kritici javnoga života.
4.    Budući da Bog neko društvo procjenjuje na temelju toga kako se odnosi prema svojim najsiromašnijim i najslabijim, onima bez pravog glasa i marginaliziranima (Izr 31,1-9) važna je odgovornost neke vlade da stvara pravedne uvjete u kojima se dobrobit ovakvih skupina može aktivno promicati.
5.    “Kao model, suvremena politička demokracija je obilježena ograničenom vladom (privremenog karaktera) zbog omeđenog vremena na vlasti, podjelom vlasti unutar vlade, razlikovanjem države i društva, pluralizmom, vladavinom zakona, institucionalizacijom prava na slobodu (uključujući slobodne i redovite izbore) te značajnim udjelom vlasništva koje nije pod utjecajem vlade. Mi znamo da ni jedan politički sustav nije izravno propisan u Bibliji, ali  vjerujemo da biblijske vrijednosti i povijesno iskustvo pozivaju krstjane da rade na adekvatnom sudjelovanju svih ljudi u procesima odlučivanja po pitanjima koje utječu na njihove živote” (Oxfordska deklaracija čl. 54).
6.    “Znamo da niti jedan ekonomski sustav nije izravno propisan u Bibliji. Novija povijest nameće shvaćanje da je raspodjela vlasništva nad sredstvima proizvodnje značajna komponenta demokracije. Monopolističko vlasništvo, bilo ono državno, velikih ekonomskih institucija ili oligarhija opasno je. Podijeljeno vlasništvo, bilu u tržišno gospodarstvu  ili u miješanom sustavu najčešće decentralizira vlast i  sprečava totalitarizam.” (Oxfordska deklaracija, čl.56).
7.    Rezultati političkog angažmana su značajni, ali ograničeni. Politička aktivnost ne donosi Božije carstvo, niti je jedini način za promjenu društva. Ipak, ona je bitna aktivnost pomoću koje krstjani svojim narodima mogu približiti vrijednosti Carstva Božijeg.
8.    Zaključak: poziv na molitvu
Znamo da se u svom angažmanu u borbi za slobodu i pravdu u svijetu ne borimo protiv "tijela i krvi nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" (Ef 6,12). Stoga molitva postaje nužna dimenzija našega angažmana. Sloboda i pravda su znaci Carstva Božijega; molitvom primamo snagu i nadu za vjeru da će Božije carstvo nastupiti. Kroz žarku zastupničku molitvu osposobljeni smo sudjelovati u borbama onih za koje tako tražimo božansku  pomoć.
U svjetlu zaključaka s naše konferencije tražimo žarku molitvu za slijedeće:
1.    za krstjane i sve one koji pate od bilo kakve vrste progonstva koje je rezultat njihova pokušaja da povezuju ljude i budu mirotvorci u etničkim sukobima u zemlji domaćinu.
2.    za krstjane i sve one koji pate od bilo kakvog ugnjetavanja i uskraćivanja u kontekstima gdje dominira Islam u dijelovima Afrike i Azije.
3.    za krstjane i sve one koji pate pod uvjetima represivnog rimokatoličanstva u nekolicini zemalja u Latinskoj Americi.
4.    za vođe među krstjanima i sve one koji prolaze teškoće i progonstvo zato što žele promicati uvjete u kojima bi cvjetala sloboda i pravda u životu njihovih nacija. Čekajući u nadi dolazak Carstva Božijeg, carstva slobode i pravde koje je obećano u Evanđelju našega Gospoda Mesije Isusa, mi molimo: Dođi Carstvo Tvoje.